Biografija benda Azra

Branimir Johnny Štulić, lider grupe, rođen je u Skopju, u Makedoniji, 11. travnja 1953. godine. Već u mladosti navikao je na česte promjene prebivališta zbog prirode očeva posla (vojno lice).Ključne godine odrastanja i afirmacije provodi u Zagrebu, gdje je upisao Filozofski fakultet. Već se tada gotovo fanatično odlučuje baviti glazbom. U početku karijere često je nastupao sam izvodeći tuđe, ali i svoje pjesme i u tom razdoblju nastaje većina pjesama koje će se naći na ranijim albumima. Važno je reći da su na njega najviše utjecali Beatlesi, ali prvenstveno radi ideje banda (što je vidljivo iz toga što je apsolutno sve članove grupe tjerao da pjevaju). Isto tako bio je lud za sevdahom što se očitovalo u prvoj fazi njegova glazbena rada kada je osnovao Balkan Sevdah Band. Svirali su gotovo sve od njegovih vlastitih pjesama, narodnjaka, pa do The Beatles-a. Pod utjecajem novog vala (new wawe), vremenom se bend sve više okreće rocku i kroz njega prolazi mnogo različitih glazbenika. Nakon što su postali poznatiji rock'n'roll sastav, mijenjaju ime u Azra (djevica), po istoimenoj poemi Heinricha Heinea, 1977. godine. 1977./78. grupa nastupa u postavi Štulić - Stublić - Pelajić - Novoselić - Juričić, ali se ubrzo ostatak grupe odvaja od Štulića i formira novi sastav - Film. Nakon toga Štulić postaje članom Parnog valjka, ali ni ta suradnja nije dugo potrajala. Vrativši se Azri Štula kao bubnjara uzima Borisa Lajnera tada člana Haustora, ali ne uspijevajući naći adekvatnog basistu, za prvi interview, da bi izgledali kao trio - slikali su se s psom.
Prvi singl snimaju 1979. godine s Huseinom Hasanefendićem - Husom kao producentom, koji je ujedno svirao gitaru. Još su im pomogli i Zlatko Mikšić - Fuma, Mladen Juričić i Relja. Na tom singlu su izašle pjesme Balkan i A šta da radim koje su potakle i prve pozitivne kritike. Ubrzo nakon toga im se pridružio i basista Mišo Hrnjak. Na ljeto iste godine grupa svira po trgovima i na moru, kaleći se u direktnim kontaktima sa slučajnom ili namjernom publikom.



1983. godine grupu napušta Mišo Hrnjak, basista koji odlazi u Jehovine svjedoke, te sljedeće dvije godine Štulić i Lajner sami snimaju albume u Njemačkoj. To su Kad fazani lete i Krivo srastanje u kojima Johnny ulazi u dubine ljudskih misli i pobuda (Kao i jučer, Duboko u tebi, Flash), ili se buni protiv prevladavajućeg načina mišljenja (3N, Mon ami, No comment, Kad fazani lete), ili donosi zvuk teških, punih rock-gitara (Anđeli, Štićenik, Nemir i strast). Na albumu se prvi put pojavljuje i obrada jedne narodne pjesme - Klinček stoji pod oblokom.
Zatim odlazi u Nizozemsku gdje stvara nove pjesme te stare prevodi na engleski jezik, s ciljem izdavanja u Nizozemskoj. To mu ne polazi za rukom, te izdaje album kod nas pod nazivom It aint like in the movies at all.
1987. s Lajnerom, Juricom Pađenom i Stephenom Kippom, kojeg je doveo iz Nizozemske, snima novi album Između krajnosti koji sadrži uglavnom obrade pjesama (Zadovoljština - Satisfaction- Rolling Stones, Adio mare- Vlaho Paljetak) te neke njegove nove uratke (Izlazak iz kome, Vaše veličanstvo).
1988. snima četverostruki mega-album Zadovoljština, s luksuznom opremom i istom postavom. Mnoštvo starih stvari te mnoštvo obrada stranih autora značajke su tog albuma.
Nakon toga Štulić snima solističke albume: Balkanska rapsodija (Teško ovo život), Balegari ne vjeruju sreći (Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Usne vrele višnje - obrada Lilly Of The West iz repertoara Boba Dylana u kojima miješa makedonski folklor, engleski jezik i domaću pop-povijest).
1990. grupa nakon koncerta na Hvaru i formalno prestaje postojati.
Devedesetih godina Štulić izdaje dva albuma Sevdah za Paulu Horvat i Anali. No Štulićeva glavna preokupacija jest prijevod Homerove Ilijade koji je i dovršio 1995. godine pod nazivom Božanska Ilijada. 1997. godine Štulić izdaje album Blase kojime se, prema kritici, vraća standardima ranijeg rada.
Štulićeve pjesme su objavljene u knjigama Filigranski pločnici i Big bang, njegovi lirski pokušaji Anonymus Epigramus, kao dodatak Zadovoljštini, a koncerti na video - kazetama Zadovoljština i Klinček stoji pod oblokom.
Branimir Johnny Štulić jedna je od najkontroverznijh ličnosti u hrvatskom rocku uopće. Njegove pjesme još otpočetka su imale dvojaki učinak na publiku. Jedni su ismijavali njegovo umijeće sviranja gitrare, način pjevanja, nerazumljive tekstove dalekih metafora koji su intelektualno buncanje i isprazno politiziranje po svaku cijenu. Drugi su bili poraženi neposrednošću muzike, energije i poetike, čovjeka koji je uhvaćene djeliće gradskoga očaja ponovo povezivao u stvaran svijet svojih pjesama dajući ga u širokom registru tonova, od straha i bijesa do delikatne ljubavi. Genijalac ili sebični egocentrik? Čitajući njegove interviewe vidimo da doista ispada da je ovo posljednje ("Možda će zvučati egoistično, ali Azra je uvijek bila posebna. Rekoh ti, nemoj mene pitati o tim stvarima."), npr. za druge bendove govori da su imali po par dobrih stvari, ali on ih je kaže imao šezdeset.
Urbane legende:
Johnny je sam sebi dao ovaj nadimak („.Kad sam kao mali došao u grad, morao sam samom sebi dati nadimak..“). U vrijeme svojih početaka po parkovima Novog Zagreba ostatak ekipe zvao ga je – Čupko.

U vrijeme kad je Azra bila na vrhuncu snage, a Bijelo dugme ostalo bez pjevača (ako se ne varam tad je otišao Tifa) predložio je Bregi da postane član Azre što je ovaj (ne znam je li uljudno) očito odbio.



Članovi
• Branimir Štulić (Johnny) - vokal, gitara
• Boris Leiner - bubnjevi, vokal
• Mišo Hrnjak - bas (1979 - 1982)
• Jurica Pađen - gitara (1983 - 1984, 1987 - 1988)
• Stephen Kipp - bas (1987 - 1988)

Diskografija
Singlovi
• Balkan, A šta da radim - (Jugoton 1979)
• Lijepe žene prolaze kroz grad, Poziv na ples, Suzy F.- (Jugoton, 1980)
• Đoni, budi dobar, Teško vrijeme - (Jugoton 1982)
• E, pa što, Sloboda, Gluperde lutaju daleko - (Jugoton 1982)
• Nemir i strast, Doviđenja na Vlaškom drumu - (Jugoton 1983)
Kompilacije
• Single Ploče 1979-1982 - (Jugoton, 1982)
• Kao i jučer - Single Ploče 1983-1986 - (Jugoton, 1987), reizdanje Croatia Records, 2003.
Albumi
Azra
• Azra - (Jugoton, 1980)
• Sunčana strana ulice - (Double - Jugoton, 1981)
• Ravno do dna - (Double Live - Jugoton, 1982)
• Filigranski pločnici - (Double - Jugoton, 1982)
• Kad fazani lete - (Jugoton, 1983)
• Krivo srastanje - (Jugoton, 1984)
• It Ain't Like in the Movies At All - (Triple - Diskoton, 1986)
• Između krajnosti - (Jugoton, 1987)
• Zadovoljština - (Quadruple Live, 1988)

Branimir Štulić
• Balkanska Rapsodija - (Double, 1989)
• Balegari ne vjeruju sreći - (1990)
• Sevdah za Paulu Horvat - (Recorded in Sarajevo 1991 & Published 1995)
• Anali (Double, 1995)
• Blase (1997)
Video/TV
• Zadovoljština (Zagreb, Live Concert, 1988)
• Das Ist Johnny (Sarajevo, Live Film, 1991)

Izvor:
Yu Rock Enciklopedija 1960-1997
Wikipediy

Prvi album Azra snimaju 1980. godine pod producentskom palicom veterana Drage Mlinarca. Taj album se smatra jednim od najjačih debija u našoj rock-glazbi, te im osigurava vodeće mjesto na domaćoj rock-sceni. Štulićevi tekstovi su usmjereni na mogućnost komunikacije i njezinu nužnost (Uradi nešto, Vrijeme odluke), odnosno ljubavne tematike (Gracija, Tople usne žene), ali sa posebnim, sebi svojstvenim izričajem.
1981. godine kao uvod za novi album Azra objavljuje singl Lijepe žene prolaze kroz grad, kojeg također producira Hus i svira gitaru u maniri britanske blues-scene. Nedugo zatim izdaju novi dvostruki album Sunčana strana ulice, sa raznovrsnijim temama. Prvi put Johnny ubacuje i komentare političke naravi (Užas je moja furka, Kurvini sinovi). U ljubavnim pjesmama (Između nas, Ne reci mi dvaput, Gospodar samoće, Sunčana strana ulice) uvodi i puhačke instrumente u izvedbi Sedak-Benčića, Vlahovića, Santre i Juričića. Na albumu su značajne i pjesme u kojima Johnny obrađuje svoju urbanu paranoju (Odlazak u noć, Kad Miki kaže da se boji), te one u kojima obrađuje problem individualne zapostavljenosti (Pametni i knjiški ljudi, Pit - i to je Amerika). Producent albuma je Branimir Štulić što će kasnije uostalom i redovito činiti.
Iste godine grupa održava sedam koncerata za trostruki živi album Ravno do dna. Osim starih pjesama tu je i mnoštvo novih ostvarenja (Ravno do dna, Nedeljni komentar, Ostavi me nasamo, Sjaj u kosi, Plavo - smeđe). Ovaj album po neposrednosti i energiji glazbe pruža pravu sliku Azre.

1982. godine izdaje se i drugi dvostruki album Filigranski pločnici te treći singl, u kojima Štulić od izravne energične emotivnosti prelazi prema prikazu unutrašnjeg emotivnog stanja, ali s određenom distancom. Album sadrži političke (Tko to tamo pjeva, 68., Pavel, Gorki okus), ljubavne (Kao ti i ja, Volim te kad pričaš), te pjesme u kojima se Štulić okomljuje na standardne društvene norme (Put za Katmandu, E pa što, Sloboda). Na albumu veliki značaj imaju puhački instrumenti u izvedbi Miroslava Sedaka-Benčića.